Kušanje vina i vinski bonton

Kušanje vina i temelji vinskog bontona jednostavni su i brzo primjenjivi. Kad je vino u pitanju, nitko ne smije biti u grču, svi mogu uživati u pijenju vina.
Pijenje vina je prije svega društveni događaj. Vinske priče o zemljopisnim detaljima, o proizvodnji i povijesti vina mogu dobro poslužiti za razbijanje leda na početku druženja za stolom.

Prvo, najvažnije: čašu valja držati za nožicu. U nekim slučajevima, osobito kada se vino kuša stojeći, čaša se smije držati za podnožje. Tako na čaši ne ostaju otisci prstiju niti se vino grije. Neprimjereno držanje je i znak neprimjerenog odnosa spram vina jer nije moguće uživati u izgledu i pojavnosti vina.
Drugo najvažnije: čaša nikad ne smije biti prazna!

Kušanje vina u restoranu

Ponekad naručivanje vina u restoranima može biti naporno i mnogi strahuju da će pri naručivanju napraviti budalu od sebe.
Prvo se izabire jelo, pa tek onda odgovarajuće vino, odnosno više vina. Više različitih vina slijedi jelo ili se istodobno poslužuju i bijelo i crno vino.
Razgovor o cijeni vina nije tabu tema. Naprotiv, definiranje cijene odaje samopouzdanje osobe. Najskuplja vina nisu i najbolja vina.
U mnogim restoranima toče kvalitetna vina na čaše. To je najbolji odabir u nekim slučajevima.
Dakle, konobar donosi vino i pokazuje čep. Na brzinu se pogleda etiketa, potvrdi odabir i zastane na godini berbe te poluglasno izgovori, kako bi zainteresirani registrirali taj podatak.

Otvaranje vina i provjera kvalitete

Konobar odčepi bocu i pomiriše čep. Ako čep ima stran miris, konobarova dužnost je da to kaže naručitelju i ode po novu bocu. Konobar bi trebao ostaviti čep na stolu kako bi kušač sam mogao pregledati čep , koji mora biti jednakomjerno obojen i vlažan. Suh, oštećen čep, neugodna ili octena mirisa signalizira povećanu vjerojatnost pokvarena vina.

Za kušanje nalije se vinom do trećine čaše. Najprije se vino gleda prema svjetlu da se ustanovi boja i bistroća. Čaša se protrese ili zavrti. Zatim se vino pomiriše. Nakon toga gutljaj vina se diskretno razlijeva u ustima tako da optače jezik. Vino se proguta.
Nakon prihvaćanja vina konobar će natočiti vino gostima , najprije damama, a kušaču posljednjem.
Zna se dogoditi da unatoč svim mjerama opreza na stol dođe neodgovarajuće vino. Tada je najbolje konstatirati da vino nije ono što je bilo očekivano, ali je zadovoljavajuće.

Ako je vino pokvareno, boca se vraća.
Kod nove boce, iako je naručeno jednako vino, postupak se ponavlja. Nove boce jednaka vina naručuju se prije no što vina nestane u čašama. Konobar dotače čaše. Ako se ne želi više piti, ne treba stavljati ruku iznad čaše, već je dovoljno reći: “Ne, hvala”.
Valja izbjegavati lupanje nožem po čaši u cilju izazivanja pozornosti radi držanja zdravice ili govora. Zvuk kada se kucnu čaše lijep je, ako se to učini nježno. To ne znači da treba ustajati da bi se kucnulo sa svima. Dovoljno je učiniti pokret koji imitira kucanje uz značajan pogled i smiješak.

Jedno je ključno pravilo: prema vinu se treba odnositi kao prema hrani. To znači da nećemo ni piti ni jesti ono što ne valja.

Kušanje vina kod kuće

Pozivaju se gosti na vino i sir ili na nareske. Mora biti i vode, bijelog kruha ili neutralnih keksa. Vino je primarno. Dosta je poslužiti tri do pet vrsta vina, i to s tematskim odabirom.
Gostiju ne smije biti previše u odnosu na raspoloživi prostor.
Na takvu događaju nije pristojno odašiljati mirise, tj. žestoko se namirisati, pušiti, žvakati i sl.
Ako nema posluge, odnosno keteringa, domaćin uz svoje obaveze ima dodatnu ulogu konobara za vino. Odčepljuje bocu. Pribor mora biti u rangu s vinom i svim ostalim.

Vino se toči najprije damama, a potom počasnim gostima koji starošću, ugledom ili rangom znatno odskaču od ostalih. Ako takvih nema, onda domaćin toči desno i lijevo od sebe pa prosljeđuje muškarcu na lijevo, u smjeru kazaljke na satu.
Nije pristojno da gost sam sebi nalijeva čašu, čeka se da to netko drugi učini. Nikada se ne natoči puna čaša do vrha jer je to, prvo, nelijepo; drugo, time se stavlja u pogibelj da će se vino prolijevati; treće, što aroma vina dođe do potpuna izražaja i djelovanja samo kod djelomično napunjene čaše. Mirna vina toče se u sredinu čaše a pjenušava na rub.
Ako će se trošiti više vrsta vina, poželjno je da sve čaše budu odmah postavljene.

Kušanje vina u vinogradu i podrumu

Većina vinogradara ima prostor u kojem se kuša vino. Taj je prostor ili odvojena soba ili dio vinskog podruma prilagođen za kušanje.
Glavnu riječ valja prepustiti domaćinu. Pitati ono što je bitno. Ne pokazivati znanje o vinu, čak i kad ga se posjeduje. Negativne komentare treba zadržati za sebe. Smješkati se i hvaliti vino. Specifičnost kušanja vina u vinogradu ogleda se u naglašenu poštovanju prema domaćinu i prema vinu. Vino može biti samo vrlo dobro i izvrsno.
U prostor u kojemu se kuša vino ne uvodi se djecu.

Poklanjanje vina

Poklanjanje boce vina ne sastoji se u usputnom odlasku u trgovinu i uzimanju boce s police. Ako se odlazi blagovati s prijateljima, valja se prisjetiti njihova vinskog i emocionalnog profila, otići u dobro opskrbljenu prodavaonicu i kupiti dobro vino. Nije dobro da je vino preskupo.
Ako se nosi vino osobama čiji se ukus ne poznaje, kupuje se skuplje vino koje je dobilo neku nagradu na vinskom natjecanju. Poželjno je da ambalaža bude lijepa i primjerena sadržaju. Nema smisla poklanjati vino u poliranim kutijama s mesinganim okovima.

Nekulturno je donijeti ohlađenu bocu. To bi značilo da domaćin mora odmah otvoriti tu bocu. Domaćin mora promotriti poklon i zamoliti za dopuštenje da ju posluži. Ako se baš želi da poklonjena boca bude i otvorena, treba biti svjestan činjenice da možda neće biti usklađena s jelom.
Najsigurnije je pokloniti slatko desertno vino Cabernet sauvignon 2008 kasna berba